Pripovijedanje u trećem licu,subjektivno

Pripovjedač u trećem licu – subjektivno

Subjektivno pripovijedanje u trećem licu je možda najmanje zahtjevno.

1.      pišete iz očišta trećeg lica i možete opisati sva njegova nadanja i strahove i prikazati ih isto kao da ste pisali u prvom licu, ali izbjegavate ono dosadno ja pa ja pa ja, koje se često zna zalomiti. Trenutak nepažnje i eto traktata o samome sebi.

2.      nije zgodno pisati o svojim traumama u prvom licu. Nalikuje jadanju, a čitatelju je dosta i njegove muke. Treće lice pruža privid da se sve događa nekome Mati Matiću, pa se čitatelj lakše poistovjeti s istim.

3.      teško je u prvom licu, barem meni, pisati o onome čega se užasavam . Treće trpi puno toga i pruža lagani odmak piscu. To nisam ja, to je netko drugi.

4.      možda ne najmanje važno je to da ćete, ako vas objave, sebi nakopati na vrat mnogo nevolja pišući u prvom licu kako ste se, naprimjer, kurvali ili krali ili radili nešto društveno neprihvatljivo. Kad vam objave knjigu, naprave obično promociju. Na tu promociju dođu, a tko će nego rodbina i prijatelji koji , najčešće, ne budu veliki obožavatelji literature, ali budu jako radoznali da vide čime se to vi bavite. Poslije krenu priče, pa se vi operite. Poznat mi je slučaj kad je cijeli grad raspravljao o knjizi fikcije o kojoj su pričali kao da je potpisano i ovjereno priznanje  i osuđivali  pisca i njegove postupke , normalno to su bili postupci lika u knjizi, ni ne sumnjajući da sve skupa nije istina. Nisam poslije pratila razvoj situacije, samo znam da su mnoge kave popijene, lik proglašen hodajućim mrtvacem, dva puta čak i mrtvacem. Sve možete elegantno izbjeći pišući u trećem licu. U malim sredinama još uvijek vam neće to biti garancija da niste opisivali sebe u trećem licu, pa možete na sami početak staviti veliko upozorenje da su likovi izmišljeni. Bojim se da će biti slučajeva gdje vam ni sve to neće pomoći, jer neki su ljudi čitatelji, a neki čitači.

5.      ako pišete knjigu, može vam i nekoliko lica pričati svoju priču, pa time dobivate gotovo svevidećeg pripovjedača i možete opisivati njihova razmišljanja što je kod svevidećeg teško izvesti a da bi bilo vjerodostojno.

Evo nekoliko primjera :

Ivan

Sjedio je za stolom u kuhinji i motao cigaretu. Biserka je uzbuđeno prepričavala jutrošnje događaje upadljivo gledajući prema duvanu koji se mrvio i rasipao oko kartine . Nije mu stalo. Star je čovjek i zaslužuje ponekad ponašati se kako mu odgovara, a njih dvije su svojim zapovijedanjem pretjerale.

Pokazao bi on njemu da su ga htjele pustiti. Odletio bi dolje, razbio vrata sjekirom, zgrabio razbojnika za vrat i dao mu nogu u guzicu. Skupile su se četiri ženske , kokodakale ispred vrata, molile razbojnika da pusti Franu na miru. Žalosno ih je bilo slušati.

Poslije mu je bilo drago da nije od sebe napravio budalu. Ispostavilo se da nije bilo nikakvog razbojnika. Frane je ubio štakora.

Danka

Razmišljala je što bi svom Juri danas skuhala za ručak kada ju je prekinulo lupanje. Netko je u zgradi nečim lupao. Sjetila se kako su ona i šjor Ivan s kata poviše imali nedavno združenu akciju dovođenja susjeda u red. Svakog jutra su, najprije jedan, pa drugi, lupali čekićem po zidu balkona želeći Svetoj Duši primjerom pokazati kako je ružno kad ti susjedi stalno nešto renoviraju po stanu.

No, ovo je bila drukčija vrsta lupanja. Oprezno je povirila na stepenište i zaključila da zvukovi dolaze iz Franinog stana, a Frane nije bio od onih kojima je stalo u kakvom okruženju živi. Kada je začula njegove bijesne povike, znala je da nešto nije u redu. Odmah joj se nametnula misao da je Frane napadnut. Danas svakakvi manijaci hodaju svijetom. Više nitko ne bira koga će opljačkati, a na Frani se vidi da je puka sirotinja. Alarmirala je susjedstvo, pa su krenuli u akciju spašavanja.

Bolje bi bilo da je ostala svome Juri kuhati ručak. Sad će jesti pancete i kruha , jer ona nije u stanju ništa skuhati . Toliko se prestrašila kad je ugledala izmrcvarenog štakora da će joj trebati vremena dok se oporavi. Umjesto da joj se zahvali, Frane joj je svašta izgovorio i zabranio da mu se miješa u život. I sad ti budi dobar susjed.

Matilda

Aleksandar je Lucindu držao u strastvenom zagrljaju kada je počelo udaranje. Ispočetka je mislila da će brzo prestati, ali kada se pojačalo, odložila je roman i pokušala otkriti što bi to moglo biti. Lupanje je dolazilo iz stana ispod nje. U njemu je stanovao Frane, stari momak koji je izgubio i oca i majku i dva brata. Nona mu je umrla od starosti. Zaspala za stolom. Nije se mučila, ali Franu je njena smrt dotukla. Još se više osamio. Veselilo ju je što je počeo preuređivati stan. Možda se  napokon  i oženi.

Na stepeništu se začula strka, spominjanje pogibli, pa je morala izići i vidjeti što se događa. Danka je nekako saznala da je Franu napao razbojnik, pa je zajedno sa Biserkom i Boženom  trčala prema njegovom stanu. Pridružila im se. Stajale su pred vratima i molile napadača da se smiluje Frani. Još se strese kad se sjeti Frane i krvavog štakora kojeg je držao u ruci kad je otvorio vrata svog stana.

Livija

Sve teže podnosi noćne smjene. Noćas baš i nije bilo toliko strašno, doktor Nižić joj se malo udvarao, ali neprospavana noć je slomi. Sljedeći dan provede između kreveta i kauča. Tako je bilo i danas dok je nije probudila vika na stepeništu. Tko zna što su ovaj put zakuhali. Ležala je u krevetu pokušavajući shvatiti što se događa. Vjerojatno Danka i Biserka opet od muhe stvaraju slona. Nije prvi put, ali joj uvijek digne živac kad počnu. Posljednji put je i ona bila na tapetu. Malo se zaigrala sa Zvonkom : stepenište pod okriljem noći, lisice, opasnost da ih se otkrije. Bilo je izvanredno sve dok ona luda Danka nije pozvala policiju.

Tapkala je rukom po krevetu tražeći jastučić kojim će pokriti glavu kad su se začuli krikovi. Onjušila je zrak i zaključila da ih nije požar izazvao. Val krikova se stišao. Začula je korake po stepeništu i zatvaranje vrata. Kriza je gotova ma od čega se sastojala.

Okrenula se na bok, pokrila jastučićem po glavi i pokušala nastaviti prekinuti san o Zvonku i pernatoj zmiji.

Božena

Brisala je telefonsku slušalicu kad je počelo kuckanje. Stiskao joj se želudac na pomisao da netko u zgradi preuređuje stan. Još se nije oporavila od pregrađivanja dječje sobe. Njen Marko uvijek nešto radi, a njoj je dosta svega. Najradije bi otišla na selo daleko od Marka, djece, ove zgrade i gradskog života. Umorna je.

Kuckanje se pretvorilo u lupanje. Čuli su se  nerazumljivi povici, a zatim i strka na stepeništu. Valjda opet ludi starac puca po golubovima. Znao bi je često izbaciti iz takta, ali  bio je pošten. Mora mu to priznati. Uvijek bi je obavijestio kada bi kojega upucao. Zna on da njen Marko voli goluba na divljač. Da Marko zna za to ubio bi i nju i njega. Ne može ga na oči vidit otkad mu je pobacao namještaj s terase. Njen je Marko upaljiv i da ga ona nije smirivala, ubio bi staru budalu.

Čula je Danku i Biserku ispred vrata. Mora im priskočiti u pomoć, ali ako je opet crnac razlog nemiru, reći će im sve što misli o njima. Uhvatile su se čovjeka ni krivog ni dužnog. Izjurila je iz stana i saznala da je Franu napao razbojnik.

Frane joj je drag. Povremeno mu odnese tanjur kolača. Stajali su ispred njegovih vrata pokušavajući ga spasiti. Ludi je starac odozgor dovikivao upute. Spominjao je sjekiru i pušku. Sreća da ga nisu poslušali. Razbojnik je bio obični štakor.